Samir Begović

Treba povlačiti radikalne poteze. U mektebe uvesti obavezno učenje Ustava Federacije i Ustava BiH, jer su ostale institucije zakazale.

Bošnjačkog zastupnika koji je digao ruku za imenovanje Vlade Hrvatske, a koja konstantno podriva institucije Bosne i Hercegovine nastojeći je učiniti objektom zagrebačke politike, Plenković koristi dvojako. U unutrašnjoj politici za stabilizaciju moći HDZ-a, a u vanjskoj za prikrivanje svojih stvarnih namjera prema BiH. Hodžićeva podrška Vladi Hrvatske sasvim je legitimna s obzirom da samo Bošnjaci u Hrvatskoj mogu sami ocijeniti šta su njihovi interesi, bez uplitanja Sarajeva i bez obzira što takva podrška indirektno daje snagu Zagrebu u obračunu sa Sarajevo. Nemoguće je iz perspektive Sarajeva do kraja razumjeti položaj Bošnjaka u Hrvatskoj koji određene kompromise moraju praviti, kao što je razumljivo da u svojoj političkoj beznačajnosti nisu oni ti koji trebaju primati udarce u međudržavnom sukobu koji traje već decenijama. Sve to stoji do momenta kada Hodžić pristaje biti Plenkovićeva marioneta u vršenju pritiska na Bosnu i Hercegovinu jer njegova podrška etničkom predstavljanu, kao Bošnjaka, poprima jednu potpuno drugu dimenziju. On time stvara percepciju da takav zahtjev nema za cilj slabljenje pozicije Bosne i Hercegovine, jer eto, on kao Bošnjak, podržava takav princip. Od Hodžića niko ništa ne očekuje, osim da ne nanosi štetu Bosni i Hercegovini. istraga.ba/novi-potpredsjedn…

Bošnjak po mjeri Zagreba, podržava etničko predstavljanje u BiH. Sada će mahati Sarajevu ovom nebitnom funkcijom, a istovremeno vršiti još veći pritisak nego ranije u vezi Izbornog zakona. Šta tačno ovo donosi našoj zemlji? Apsolutno ništa.

Iza kritike Komsica najcesce se krije podrska hrvatskoj politici etnickog predstavljanja. Ne smeta ekipi DF jer nije u stanju ubijediti ljude u ono sto u načelu podržava, ili što misle da je to neiskreno, već što uopšte takav koncept u bilo kojoj formi, pa makar i neuspješno, neko podržava.

Kada se rezultati preslikaju na Dom naroda kakav će to potop da bude za "hrvatsku petorku". Poređenje 2022. i 2026. HDZ-a i hrvatske opozicije, bez glasova poštom.

Kada glasate za zastupnike Srbe u kantonalnim skupštinama koji postanu delegati u Klubu Srba Doma naroda Federacije, pa za potpredsjednika FBiH ti delegati predlože Igora Stojanovića, stranačkog kolegu Slobodana Soje niste "neizlječivo bolesni", ali kad glasate za Slavena jeste. SDP je dotakao dno. Niže ne može.

Kada pristanete da možete glasati samo za kandidate koji pripadaju vašem narodu obesmislili ste državu. Takvu "državu" čeka polagano gašenje, koje će doći kada se "predstavnici naroda" osjete dovoljno snažnim da napuste državne institucije i naprave vlastite države. Taj trenutak nije još uvijek došao, ali ne znači da neće. Kao što neki nisu vjerovali da je Dodik dovoljno hrabar da ugrozi samo postojanje državnih institucija. Takva država i nema suverenitet, on je samo formalan. Takva država ne može objektivno graditi bilo kakav zajednički krovni identitet, nema vlastite obrazovne, političke, kulturne, sigurnosne institucije, jer one, ukoliko uopšte postoje, su u službi naroda iz kojeg zvaničnik koji njima upravlja dolazi. One se praktično etniciziraju. Institucije u takvoj državi su zabavljenje unutrašnjim sukobima, a ne zaštitom državnog interesa. Vidjeli smo taj primjer kada je Dodik krenuo u rušenje ustavnopravnog poredka. Poistovjećivanje s takvom državom postaje rijetkost, a ne pravilo. U takvoj državi interes zajednice iz koje dolazi određeni funkcioner je uvijek pretpostavljen interesu države. U takvoj državi zvaničnik odgovara narodu iz kojeg dolazi, a ne građanima u cjelini. Uzmimo za primjer ministra Bunozu. On je cijeli mandat proveo tvitajući o "legitimnom predstavljanju", citirajući odluke Ustavnog suda BiH i odredbe Ustava BiH, Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH, parcijalno. Proveo je mandat štiteći interese naroda iz kojeg dolazi, onako kako ga njegova stranka tumači. Takva država ima formu, ali nema sadržaj. Zato Vučić kada govori o BiH uvijek govori o teritorijalnom integritetu, nikada suverenitetu. S tim u vezi atmosfera koja se stvorila oko izbora člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka, govori o nerazumijevanju institucije Predsjedništva. Nije sporno da glasate za koga god hoćete, ali je sporno da drugima govorite kako ne treba glasati za kandidata iz reda drugog naroda jer "ne trebate drugima birati predstavnika". Predsjedništvo je institucija koja predstavlja državu prvenstveno i njene građane u cjelini. Ko će od kandidata Bošnjaka sjesti u njega ima značaj, ali ne preveliki u kontekstu njegovog funkcionisanja jer ni jedan član iz reda Bošnjaka nikad neće ugroziti instituciju Predsjedništva u smislu njegovog funkcionisanja. U kontekstu druga dva člana, ta opasnost postoji. Ona možda trenutno izgleda minimalna, ali najave da bi se to moglo iskoristiti kao političko oružje ne treba zanemariti. Baš kao što je to najavio Ivan Pepić u Večernjem listu. Puno je važnije ko će sve sjediti u Predsjedništvu ukoliko dođe do političke krize. Jedan član ne čini Predsjedništvo, a ukoliko dva od tri napuste instituciju ono gubi svaki značaj jer sjednice više i nije moguće održavati. Predsjedništvo može funkcionisati minimalno sa dva člana. Pa tvrditi da je bitnije ko je Bošnjak u Predsjedništvu od toga ko su drugi i treći član zanemaruje suštinu te institucije. Na kraju, Bošnjaci političkog predstavnika mogu imati i u Srbiji, Hrvatskoj ili Crnoj Gori. Etničkim predstavnicima teže samo oni narodi koji su manjina u vlastitoj zemlji.