Bolje je da me ne zna拧
bolje da sam ti stran
ne bi mogla da zatvori拧 usta
od 啪elje da pobegne拧
glavom bez obzira
Treba da shvati拧
svako ima svoj put
svako je 膷udan na svoj na膷in
svako je strejt
i svako je glup i tup
Jesen, u ko啪i dolazi mi jesen
jesen, u krznu dolazi mi jesen
Mislim na vo膰e i mislim na nju
mislim na 啪uto, na hranu i bu膽
Vidi, da nije mo啪da stigla jesen
tra啪i, i na膰i 膰e拧 u sebi truo hrast
Gore u nama je bujica re膷i
dole u nama je jesenji strah
Misli na ruke kao vesnike bure
voli svaki prst ponaosob
Opipaj nabor na svilenoj suknji
zaparaj noktom do bola
Seti se dana kad su uli膷ne tu膷e
bile ispit za de膷a拧tvo
Napi拧i mi re膷i koje ja膷aju ruke
crtaj konan zmaj JNA
U krugu oka, ispod nervozne ko啪e
mirno 膷eka glad
napukle snage, ali gvozdenog stiska
vreba glad
i kada mislim da je svega mi dosta
kada krenem da se hvatam za zemlju
opet ose膰am glad
To nije igra za jedno
to je igra za dvoje, za mene i glad
ta gre拧ka mo啪e da me ko拧ta 啪ivota