Savic Dragan retweeted
Aleksandar Čupić je od ovog trenutka Predsednik Narodne skupštine
IDEEEEMOOOOOO!
Savic Dragan retweeted
Нечовек који нема дана радног стажа напада наше пољопривреднике који поштено раде и муче се сваки дан. Неостварени хулиган и вођа навијача, невољени син и највећи издајник.
Судићемо ти за све, непомениче.
Savic Dragan retweeted
ГОСПОДИН НАРОДНИ ПОСЛАНИК
Ј О В О
Б А К И Ћ!
Taчно 20 минута чистог нервирања радикалчине ИСТИНОМ!🔥🔥🔥
Savic Dragan retweeted
Počelo je. Pre procesuiranja, svodjenje na pravu meru. Dugo i bolno nadimanje postaće jadno ispuhavanje.
Savic Dragan retweeted
Zašto poslanici sa Studentske liste nisu urlali, dobacivali i ometali izlaganja šefa poslaničke grupe opozicione stranke?
Zato što razumeju da Narodna skupština nije cirkus, već institucija koja pripada svim građanima. Političko neslaganje ne podrazumeva odsustvo elementarnog poštovanja i pristojnosti.
Vreme je da se napravi jasna razlika između političke borbe i političkog primitivizma. A verujem da će vremenom čak i njihovim glasačima postati jasno šta znači pristojnost, odgovornost i dostojanstveno ponašanje u institucijama.
Savic Dragan retweeted
Посланичкој групи "Александар Вучић - Србија побеђује" је управо истекло свих 200 минута предвиђених пословником за излагање о тачки дневног реда. Надаље, право на реч има само излагач.
Savic Dragan retweeted
U toku poslepodneva zazvonio mi je telefon...
Zvao me je jedan od poljoprivrednih proizvođača iz Srema, zabrinut zbog vremena. Kaže, kod njega je ozbiljna oluja, pita kakvo je stanje u Beogradu i da li uopšte da kreće.
Rekao sam mu da pada kiša, ali da nije ništa strašno. Malo smo razgovarali, rekao mi je da ima mnogo porudžbina i da će ipak krenuti.
Stigao je među prvima.
Čim sam ga video, izvinio sam mu se. Zaista nisam mogao ni da pretpostavim kakav će haos nastati u međuvremenu.
Večeras je Beograd bio u potpunom kolapsu. Kiša je potopila ulice, saobraćaj je stao, ljudi su satima bili zarobljeni u automobilima. I usred svega toga, u našem naselju Stepa Stepanović dogodilo se nešto predivno.
Već neko vreme u Stepi organizujemo inicijativu Hrana sa sela, po konceptu koji smo preuzeli od naših prijatelja iz Zbora Bežanijska kosa.
Ideja je da se povežu registrovani poljoprivredni proizvođači direktno sa građanima Beograda, bez posrednika. Poljoprivrednici dobijaju pristup tržištu i kupcima, a građani kvalitetnu, zdravu, domaću hranu direktno od ljudi koji je proizvode. Večeras je trebalo da bude još jedno uobičajeno preuzimanje porudžbina.
Ali priroda je imala druge planove...
BLAGO MAČVE je krenulo iz Bogatića, stiglo do Resnika, tamo provelo dva sata u saobraćajnom kolapsu i na kraju moralo da odustane i krene nazad. PG JARKOVAČKI su više od sat vremena bili zarobljeni na putu pre nego što su i oni odustali.
Ostali proizvođači stizali su sa ogromnim zakašnjenjima. Kupci su takođe kasnili, mnogi nisu mogli ni da izađu iz svojih delova grada.
I sad dolazimo do onoga zbog čega ovo pišem...
Ljudi su ipak dolazili.
Po pljusku, kroz gužve, sa zakašnjenjem, ali su dolazili da preuzmu ono što su poručili. Strpljivo su čekali proizvođače, razumeli situaciju, niko nije pravio problem zbog nečega na šta niko nije mogao da utiče.
I ne samo to...
Mnogi su kupovali i proizvode koje nisu poručili, kako bi pomogli proizvođačima da ne vraćaju kući ono što su doneli za kupce koji nisu uspeli da stignu.
Posle su počele da stižu poruke zahvalnosti proizvođača. Jedna za drugom.
Jer ovo odavno više nije samo kupovina hrane. Ovo je odnos između ljudi koji su počeli da se upoznaju, da veruju jedni drugima, da poštuju tuđi rad, vreme i trud. Proizvođači više nisu anonimni dobavljači, niti su kupci samo brojevi u porudžbinama.
I upravo zbog toga mislim da su ovakve inicijative neprocenjive.
Godinama govorimo o urušenom društvu, izgubljenom poverenju, odsustvu solidarnosti i činjenici da je svako prepušten sam sebi.
A onda vidiš kako se sve to menja. Ne nekim velikim dekretom, ne odlukom nekog ministarstva, nego time što se ljudi organizuju, povezuju i počinju da rade nešto korisno jedni za druge.
Srbija se budi. Ali ne samo na velikim protestima i skupovima. Budi se i u ovakvim, naizgled malim stvarima.
Kada shvatimo da ne moramo uvek da čekamo da neko drugi nešto organizuje. Da možemo sami. Da možemo da sarađujemo.
I sad da se vratim na onaj telefonski poziv sa početka priče.
Onaj proizvođač iz Srema koji me je popodne zabrinuto pitao da li uopšte da kreće, kasnije je u našoj grupi napisao nešto što mi je možda i najlepša stvar koju sam danas pročitao.
Zahvalio se ljudima koji su po ovakvom nevremenu došli po svoje porudžbine, a onda opisao kako su mu, kada im se lično zahvalio, gotovo uglas odgovorili:
„Hvala vama što ste uspeli iz Srema da dođete kod nas.“
Večeras je Beograd bio u kolapsu.
Ali je u jednom njegovom malom delu nešto funkcionisalo baš onako kako bi normalno društvo trebalo da funkcioniše.
Sa razumevanjem, poverenjem i brigom jednih za druge.
Hvala i vama što ste pročitali dovde. I to znači. ❤️ ❤️ ❤️















