Đo (@w3gio) header
Đo (@w3gio) profile picture

making good stuff make sense to the world • brand, creative chaos & comms • building things, singing jazz, raising three girls

Joined February 2010
Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)Photo by Đo (@w3gio)
Pinned Tweet
Kiss me hard before Yugo.
🤖 Made with AI
2
2
49
1,686
U toku poslepodneva zazvonio mi je telefon... Zvao me je jedan od poljoprivrednih proizvođača iz Srema, zabrinut zbog vremena. Kaže, kod njega je ozbiljna oluja, pita kakvo je stanje u Beogradu i da li uopšte da kreće. Rekao sam mu da pada kiša, ali da nije ništa strašno. Malo smo razgovarali, rekao mi je da ima mnogo porudžbina i da će ipak krenuti. Stigao je među prvima. Čim sam ga video, izvinio sam mu se. Zaista nisam mogao ni da pretpostavim kakav će haos nastati u međuvremenu. Večeras je Beograd bio u potpunom kolapsu. Kiša je potopila ulice, saobraćaj je stao, ljudi su satima bili zarobljeni u automobilima. I usred svega toga, u našem naselju Stepa Stepanović dogodilo se nešto predivno. Već neko vreme u Stepi organizujemo inicijativu Hrana sa sela, po konceptu koji smo preuzeli od naših prijatelja iz Zbora Bežanijska kosa. Ideja je da se povežu registrovani poljoprivredni proizvođači direktno sa građanima Beograda, bez posrednika. Poljoprivrednici dobijaju pristup tržištu i kupcima, a građani kvalitetnu, zdravu, domaću hranu direktno od ljudi koji je proizvode. Večeras je trebalo da bude još jedno uobičajeno preuzimanje porudžbina. Ali priroda je imala druge planove... BLAGO MAČVE je krenulo iz Bogatića, stiglo do Resnika, tamo provelo dva sata u saobraćajnom kolapsu i na kraju moralo da odustane i krene nazad. PG JARKOVAČKI su više od sat vremena bili zarobljeni na putu pre nego što su i oni odustali. Ostali proizvođači stizali su sa ogromnim zakašnjenjima. Kupci su takođe kasnili, mnogi nisu mogli ni da izađu iz svojih delova grada. I sad dolazimo do onoga zbog čega ovo pišem... Ljudi su ipak dolazili. Po pljusku, kroz gužve, sa zakašnjenjem, ali su dolazili da preuzmu ono što su poručili. Strpljivo su čekali proizvođače, razumeli situaciju, niko nije pravio problem zbog nečega na šta niko nije mogao da utiče. I ne samo to... Mnogi su kupovali i proizvode koje nisu poručili, kako bi pomogli proizvođačima da ne vraćaju kući ono što su doneli za kupce koji nisu uspeli da stignu. Posle su počele da stižu poruke zahvalnosti proizvođača. Jedna za drugom. Jer ovo odavno više nije samo kupovina hrane. Ovo je odnos između ljudi koji su počeli da se upoznaju, da veruju jedni drugima, da poštuju tuđi rad, vreme i trud. Proizvođači više nisu anonimni dobavljači, niti su kupci samo brojevi u porudžbinama. I upravo zbog toga mislim da su ovakve inicijative neprocenjive. Godinama govorimo o urušenom društvu, izgubljenom poverenju, odsustvu solidarnosti i činjenici da je svako prepušten sam sebi. A onda vidiš kako se sve to menja. Ne nekim velikim dekretom, ne odlukom nekog ministarstva, nego time što se ljudi organizuju, povezuju i počinju da rade nešto korisno jedni za druge. Srbija se budi. Ali ne samo na velikim protestima i skupovima. Budi se i u ovakvim, naizgled malim stvarima. Kada shvatimo da ne moramo uvek da čekamo da neko drugi nešto organizuje. Da možemo sami. Da možemo da sarađujemo. I sad da se vratim na onaj telefonski poziv sa početka priče. Onaj proizvođač iz Srema koji me je popodne zabrinuto pitao da li uopšte da kreće, kasnije je u našoj grupi napisao nešto što mi je možda i najlepša stvar koju sam danas pročitao. Zahvalio se ljudima koji su po ovakvom nevremenu došli po svoje porudžbine, a onda opisao kako su mu, kada im se lično zahvalio, gotovo uglas odgovorili: „Hvala vama što ste uspeli iz Srema da dođete kod nas.“ Večeras je Beograd bio u kolapsu. Ali je u jednom njegovom malom delu nešto funkcionisalo baš onako kako bi normalno društvo trebalo da funkcioniše. Sa razumevanjem, poverenjem i brigom jednih za druge. Hvala i vama što ste pročitali dovde. I to znači. ❤️ ❤️ ❤️
14
82
9
491
6,590
Ako hendla šestoto dece valjda će i jednog upišanka.
6
63
5
857
6,379
Ovogodišnjem maratonu pročitanog upravo sam dodao i 15 knjiga Točka vremena. ✨
4
106
Stojko je, narodski a ujedno i književno rečeno, oduvek bio kurac.
11
145
Ко је заправо Стојан Раденовић?
64
303
12
2,133
33,819
Pišu iz zatvora: kada stižeš, Boso?
boso, danas imaš samo 46 objava na instagram
6
168
Hahahahahaha. Moja politika:
Melanholija novembarskih kiša…
10
219
Ja kad pomislim da će Šizoje opet sutra da trabunja.
5
104
Ono kad poludi zbog tebe. ❤️
15
249
E tako!
97
5
1,095
25,061
Replying to @madacic
🤖 Made with AI
1
3
21
250
4
138
1
1,001
7,103
Deda Stojko traži zdrav razum:
2
1
20
240
Opet neke Stojanove zajebancije…
61
353
22
3,029
55,325
Gospodin čupić ima šestoro dece u kući, ali ovakvo kmečanje nikad nije čuo
ni dobri naš čupić više ne može
4
134
2
2,763
22,377
👀😍
9
153
8
2,054
18,915
Đo retweeted
Jedva čekanje
9
85
3
1,847
9,387
Šipi na repeat.
5
113
Kako voli kad mu tapšu žvaljo naš.
3
101
Eto, neko je docent, a zovu ga profesore, dok je neko debil, a zovu ga Čvarak.
9
181
4
2,962
16,940