Vagabond of the Western World (@VagabondCro) header
Vagabond of the Western World (@VagabondCro) profile picture

Economist • History lover • Football staff member • Graphic designer • ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀ ⠀Viva la libertad, carajo!

Western world
Joined June 2023
Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)Photo by Vagabond of the Western World (@VagabondCro)
Vagabond of the Western World retweeted
Apparently some people still don't understand this. So I explained it baby style.
16
65
13
270
5,502
Vagabond of the Western World retweeted
"Optužujem vas, gospodo!" Siniša Glavašević, Vukovar 1991.
2
4
40
1,631
Vagabond of the Western World retweeted
Cilj pravilnika, kaže Ministarstvo, jest da građani lakše vide koliko su proizvodi i usluge poskupjeli. Ako je to cilj, logično bi bilo krenuti od cijena koje su najviše poskupjele. To su upravo cijene koje određuje javni sektor: voda, odvoz otpada, struja. Umjesto toga, svjetlo transparentnosti upereno je u frizere i pekare, a oni koji cijene propisuju, ostaju u sjeni. Pravilo je formalno jednako za sve. U stvarnosti traži transparentnost od onih koje kupac ionako može zamijeniti konkurentom, a štedi one koje ne može zamijeniti nikim. Baš tu bi transparentnost imala najviše smisla. Kupac nezadovoljan frizerom može otići drugom frizeru. Kupac nezadovoljan cijenom vode nema kamo otići. Jedina disciplina koju monopol može osjetiti je javnost, a pravilnik je tu disciplinu pažljivo zaobišao. Cijeli članak u komentaru
2
1
21
676
Vagabond of the Western World retweeted
🧵 Vezano na temu sidrenih cijena. @poduzetnici su se s pravom pobunili, ali nisu do kraja prezentirali problem pa pokušajmo cijelu priču potkrijepiti konkretnim brojkama. Milton Friedman: „Inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen.“ Tko zapravo stvara inflaciju u Hrvatskoj? Pogledajte brojeve (2020. – 2026.): 1️⃣ Monetarna ekspanzija (M agregati objašnjavaju količinu novčane mase u opticaju): Eurozona (ECB): Novčana masa (M3) skočila je s 13,0 bil. € (2020.) na više od 15,4 bil. €. (Isti trend imaju M1 i M2) Hrvatska (HNB, rujan 2026.): Svi agregati su na povijesnom maksimumu, M1 na 61,9 mlrd. €, M2 na 77,6 mlrd. € i M3 na 79,2 mlrd. € (rast od ~90 % od 2020., dijelom zbog ulaska u eurozonu, a dijelom zbog golemog priljeva likvidnosti). 2️⃣ Eksplozija državne potrošnje (Vlada RH): Rashodi proračuna doslovno su udvostručeni s 20,69 mlrd. € (2020.) na 40,59 mlrd. € (2026.) Ukupni proračunski manjak u 7 godina iznosi -20,33 mlrd. €, a samo u 2026. deficit je -4,02 mlrd. €. NAPOMENA: Za izračun su korišteni plan i rebalansi a ne izvršenja pa su konačni rezultati nešto drugačiji ali i dalje poražavajući 3️⃣ Cijenu plaćaju građani: Prvi val deficita i monetarnog popuštanja (2020./21.) digao je inflaciju na >13 % (prosjek 10,8 % u 2022.). Kad je deficit 2023. smanjen na -1,64 mlrd. €, inflacija se smirila na 3,0 % (2024.). Novi val državne potrošnje i deficita (2024.–2026.) uz rekordnu količinu novca u optjecaju ponovno gura inflaciju prema gore, na 4,9 % u listopadu 2026. Inflaciju ne stvaraju „pohlepni trgovci“ ni poduzetnici, nego fiskalna rastrošnost države i ekspanzivna monetarna politika.
5
11
2
55
2,331
“Ja sam tamo završio prisilno (na istom odjelu kao i Kristian) jer sam se svađao sa svojima, netko je pozvao policiju radi galame i policija me odvezla na Jankomir. Svakoga tko je prisilno došao tamo a ne dobrovoljno, zavežu i daju ti neke injekcije (valjda sedative). Na odjelu inače budu 2 tehničara, ali pozovu tehničare sa drugih odjela da im pomognu u tome. Mene su 4, koliko se sjećam. Primjenjivali su silu, ali nisu me udarali kao Kristiana. Jedan ključni faktor kod vezivanja je jako bitan. Stave ti pojase oko ruku i nogu što je prihvatljivo, ali ima jedan pojas koji ti zategnu oko prsa toliko jako da kad udahneš ne možeš dovoljno zraka uzet. Zavezali su me i s tim pojasom i otišli su na prijem odjela, gdje oni većinom budu. Nisam se ni mogao derati da me čuju, dozivao sam ih da ne mogu disati, nitko me ne čuje. Disao sam sa 30% kapaciteta pluća i pokušao se umiriti skroz da moram što manje uzimat zraka kako bih preživio. Vezan sam tako bio 10-ak sati. Kad su me odvezli, ucjenjivali su me da potpišem neki papir za pristanak hospitalizacije, govorili su mi da ću tu biti 3 dana i da me puštaju doma. Dali su mi terapiju, spavao sam normalno, nisu me vezali jer sam bio poslušan i miran pacijent. 7 dana je prošlo, oni me ne puštaju doma, a rekli su da ću bit samo par dana. 7 dana je prošlo i ja sam isplanirao kako ću pobjeći. Uspio sam pobjeći, nakon 5 sati policija me našla i vratila tamo. Tehničar mi je rekao 'zašto si to napravio, sad će ti biti samo gore ovdje', na što mu ja govorim da se doktori nisu držali dogovora jer ucjenjuju i manipuliraju. Pojačali su mi terapiju sa 5 na 10 tableta. Tu sam shvatio da ako se ikad suprotstaviš, oni te samo kažnjavaju jače i jače. Hodao sam ko zombi po tom odjelu, inače sam bio dečko pun energije, al nakon te terapije si bez emocija i nemaš energije, doslovno preživljavaš. Moj doktor je bio Svetinović. Nakon toga mi nude neku injekciju (koja nije sedativ) i govore mi da moram ovo uzeti, a ja im kažem ne želim, i oni kažu na to: 'Ako ne uzmeš injekciju vjerojatno ćeš ovdje ostati preko pola godine i više'. I tako svakog ucjene tko ne želi uzeti injekciju, jednostavno te neće pustiti van nikad. Uzeo sam injekciju jer sam bio doslovno silovan. Ako kažeš hoćeš van, oni ti samo pojačavaju terapiju. Moj doktor je bio na bolovanju, i njegov posao je tih dana preuzela psihijatrica Mirela Čelić Ružić. Ta žena je tamo glavna psihijatrica na tom odjelu i pamtim ju kao najgoru, kao i ostali. Ona je ta koja pogotovo uništava ljudima zdravlje. Ja sam pričao s mamom na mobitel i ona me čula kako ja mami govorim 'ja ne zaslužujem ovdje biti, ovo je pakao'... Nakon toga dolazi mi tehničar i daje mi 3 puta jaču terapiju jer me doktorica čula, prošla je pored mene dok sam pričao s mamom. Nakon te terapije nisam oka sklopio 2 dana, 4 dana sam imao proljev i povraćanje, bio sav zelen, nisam mogao funkcionirati. Ako ne uzmeš terapiju, vežu te i daju injekcije, al to nisam htio ponoviti jer sam već bio vezan. Od tehničara sa snimke, mogu samo napisati da je Josipa Lukić bila donekle okej i uljudna osoba. A najviše zaslužuje kaznu sa tog odjela psihijatrica Mirela Čelić Ružić (iako je nema na snimci) to može reći i puno drugih pacijenata. Ta žena je egocentrična osoba i igraju se bogova tamo. Pročitajte na internetu što znači 'Luciferov učinak' i bit će vam sve jasno, to njih savršeno opisuje. Kad je jutarnja vizita, dolaze cijeli odjel (tehničari, doktori, sestre) u vašu sobu, kad izlaze iz nje pozdravljaju i komentiraju vas negativno međusobno, oni znaju da vi njih čujete, ali ne obraćaju se vama nego međusobno pričaju 2 metra od tebe. Ima stotine primjera, al naprimjer evo: 'vidi nam Horvata (prezime samo za primjer) kako je pokleko sav jadan i tako često nešto dobace. Ljudi tamo umiru zbog prejakih terapija, to sam siguran, jer ih je puno bilo ko živi mrtvaci. Ljudi tamo umiru i zbog pojasa oko prsa (ovisno koliko ga stegnu) jer dovoljno je nekoliko sati da umreš na taj način.”
23
102
14
602
34,675
Vagabond of the Western World retweeted
"No society ever thrived because it had a large and growing class of parasites living off those who produce." — Thomas Sowell
7
51
3
168
4,804
Vagabond of the Western World retweeted
9
78
7
650
15,576
KAKO SE LEGENDARNI NOVINAR PRAVIO LUD I ZAVRŠIO NA PSIHIJATRIJI Bile su to devedesete. Ludo vrijeme, idealno za lude reportaže. A pokojni Robert Valdec, legendarni novinski reporter koji je preminuo prošle godine, bio je idealan tip za takve priče. Naime, 1999. prijavio se na psihijatriju, praveći se lud, a sve kako bi napravio priču za novine. Valdec je inače dugogodišnju novinarsku karijeru započeo u Večernjem listu 1994. godine, gdje je godinama radio kao reporter. Proslavio se i kao voditelj i autor emisije Istraga koja se prikazivala na Novoj TV 2005. godine. Emisija se prestala emitirati nakon četiri godine. U dugoj karijeri bio je i suradnik 24sata i Expressa te radio i za Jutarnji list. “Istražite sa mnom mračnu stranu Hrvatske” bila je njegova poznata rečenica i zaštitni znak emisije Nova TV koja je razotkrivala misterije i donosila šokantne detalje brojnih slučajeva. U normalnim okolnostima, postoje novinari koji će za dobru priču nazvati desetke sugovornika, proučiti hrpetinu papira i maltretirati institucije sve dok ne dobiju odgovor koji je u javnom interesu. Postoje i oni koji će otići korak dalje, opet u javnom intreresu pokušati infiltrirati se gdje se drugi ne bi usudili. Takav reporter je bio Robert Valdec. Hrvatski istraživački novinar, 90-ih ratni reporter i kasnije vrlo popolarni televizijski voditelj, u jednom je trenutku karijere odlučio učiniti nešto što bi većini njegovih kolega zvučalo kao suluda ideja: ući u psihijatrijsku bolnicu i na vlastitoj koži iskusiti kako izgleda život ljudi koje je društvo smjestilo iza zidova institucije. Problem je međutim bio u tome što je, kada je završio priču i poželio izaći natrag u "normalan svijet" i objasniti tko je zapravo, naišao na prepreku koju nije očekivao. Liječnici mu, kako je prepričavao, nisu vjerovali! Razlog zašto se Valdec pod krinkom prijavio kao pacijent u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče bio je profesionalan - kako je tvrdio, to je učinio da bi istražio slučaj poznatog bankara i tajkuna Josipa Šoića koji se tamo sklonio od policijskog ispitivanja. Jednostavno, Valdec je odglumio psihičke smetnje kako bi iznutra prikupio informacije za novinsku priču. U razdoblju velikih bankarskih slomova i privatizacijskih afera u Hrvatskoj kasnih 1990-ih, tada poznati bankar osumnjičen za pronevjeru novca prijavio se na psihijatrijsko liječenje netom prije uhićenja. Prema tadašnjoj zakonskoj praksi, policija i istražitelji nisu mogli ispitivati osobu dok je na bolničkom liječenju u psihijatrijskoj ustanovi. Valdec je doznao da osumnjičeni bankar zapravo glumi psihičke smetnje kako bi kupio vrijeme. Dok je formalno bio zatvoren na odjelu, neometano je komunicirao sa svojim odvjetnikom koji je izvana pripremao obranu i uklanjao dokaze. I Valdec je ušao unutra. To je bio, prema njegovim kazivanjima, lakši dio posla. Teži dio priče bio je - izaći van! Tjedan dana proveo je na Vrapču Valdec. No jednom kada se našao u istoj sobi s njim i 20-ak drugih pacijenata, shvatio je da je surova realnost stvarnih bolesnika i bolnički tretman daleko snažnija novinarska priča od samog financijskog malverzanta. I inače, Valdeca kao novinara zanimao je i svakodnevni život na mjestima na koja javnost rijetko zalazi. Hrana u bolnici tako je primjercie naizgled banalna tema. Ali način na koji se priprema, poslužuje i doživljava može mnogo govoriti o uvjetima u kojima ljudi borave na psihijatriji. Valdecova priča zapravo počinje jednostavnim pitanjem - kako zapravo žive ljudi koje gotovo nikada ne vidimo?
3
10
157
15,769
Je li ovo početak kraja ove “ustanove”?
1
1
10
232
Ubiješ čovjeka pa uzmeš bolovanje zbog stresa. Logično.
Čovjek se opravdano bojao ostati u njihovim rukama
1
11
610
Vagabond of the Western World retweeted
Ako je samo dio ovih izjava do kojih je došla redakcija RTL Direkta istinit, govorimo o nizu kaznenih djela u zdravstvenoj ustanovi i koja uopće ne spadaju u kategoriju onih povezanih s nesavjesnim liječenjem. DORH je na redu. index.hr/vijesti/clanak/bivs…
7
9
2
143
4,399
Vagabond of the Western World retweeted
BREAKING: Rep. Thomas Massie has just recieved the 218 signatures required to FORCE A VOTE on the Epstein Files Transparency Act II. If passed, it will require the DOJ to release ALL of their remaining files related to Epstein. Thank you, @RepThomasMassie.
44
210
14
1,134
11,403
Vagabond of the Western World retweeted
“The state is a criminal organization that lives off a coercive source of income called taxes.” — Javier Milei
55
357
39
1,784
24,928
Godine 1973. osam potpuno zdravih ljudi ušlo je u različite psihijatrijske bolnice diljem Sjedinjenih Američkih Država. Nisu bili bolesni. Ipak, nitko unutar tih ustanova nije uspio prepoznati tu činjenicu. Bio je to eksperiment. Jedan od najuznemirujućih eksperimenata u povijesti psihijatrije. Osmislio ga je David Rosenhan, a započeo je jednostavnim, ali zastrašujućim pitanjem: je li doista moguće pouzdano razlikovati mentalno zdravlje od mentalne bolesti? Kako bi to otkrio, Rosenhan je okupio osam lažnih pacijenata, takozvanih pseudopacijenata. Bili su to sasvim obični ljudi: slikar, kućanica, pedijatar, student poslijediplomskog studija. Lagali su samo o jednoj stvari – tvrdili su da čuju glasove. Ništa više. Nisu pokazivali nikakvo neobično ponašanje niti su doživljavali krize. Samo su tri riječi čuli u svojim mislima: „prazno”, „šuplje” i „zvuk tupog udarca”. Svi su primljeni u bolnice. A odmah nakon prijema prestali su glumiti. Ponašali su se normalno. Surađivali su s osobljem. Tražili su otpust. Ali to nije bilo moguće. Osoblje više nije vidjelo ljude, nego dijagnoze. Svaki njihov postupak tumačio se kroz prizmu bolesti: vođenje bilješki? Opsesivno ponašanje. Stajanje u hodniku? Patološko traženje pozornosti. Pristojnost? Kontrolirano ponašanje u skladu s poremećajem. Sedmero ih je dobilo dijagnozu shizofrenije. Jedna osoba dijagnozu manično-depresivne psihoze. Nijedna nije prepoznata kao zdrava. Ali pravi pacijenti primijetili su razliku. Neki su im prilazili i šaptali: „Vi niste poput ostalih. Vi ovdje ne pripadate.” Oni su vidjeli ono što stručnjaci nisu uspijevali prepoznati. Prosječno trajanje hospitalizacije bilo je 19 dana. Jedna je osoba ostala u bolnici čak 52 dana. Svaki novi dan potvrđivao je istu istinu: etiketa je postala moćnija od stvarnosti. Kada je Rosenhan objavio svoje istraživanje pod naslovom „On Being Sane in Insane Places” (Biti zdrav među ludima), izazvao je pravi potres. Psihijatrijska zajednica burno je reagirala. Jedna je bolnica osporila njegove zaključke i izazvala ga da pošalje nove lažne pacijente, uvjerena da će ih uspjeti prepoznati. Rosenhan je prihvatio izazov. Tijekom sljedećih mjeseci bolnica je identificirala 41 osobu za koju je sumnjala da glumi psihičku bolest. No Rosenhan nije poslao nijednog lažnog pacijenta. Baš nijednog. Istina je sada bila neugodna i teško ju je bilo zanemariti: dijagnoze se nisu uvijek temeljile na činjenicama, nego i na kontekstu. Jednom kada bi osoba dobila određenu etiketu, postajala bi zarobljenik priče koja joj je nametnuta. Čak i ako je bila zdrava. Čak i ako je uporno tvrdila da to nije istina. Ovaj je eksperiment uzdrmao slijepo povjerenje u kliničke dijagnoze. Pridonio je raspravama o reformama u dijagnosticiranju i liječenju mentalnih bolesti. No iznad svega ostavio je jednu jezivu i još uvijek aktualnu pouku: Naša percepcija može iskriviti stvarnost više nego samo ludilo. A često najopasnija zabluda nije ona ljudi koje smatramo ludima, nego ona ljudi koji vjeruju da su uvijek u pravu. Osam zdravih ljudi ušlo je u psihijatrijske bolnice 1973. godine. Izašli su noseći sa sobom istinu koju svijet više nije mogao ignorirati.
5
141
17
765
29,569
Vagabond of the Western World retweeted
This level of stupid is real...
24
106
5
893
11,961
Vagabond of the Western World retweeted
He most certainly nailed it.
13
92
5
376
3,512
Nove sumnje na neke stare slučajeve iz iste klinike za psihijatriju na Jankomiru..
3
28
2
491
12,237
Vagabond of the Western World retweeted
🚨 Sign the pledge: go.yaliberty.org/s/QRT8wtz "We spend about a trillion dollars a year to maintain the U.S. empire, but we don't pay for it in taxes. The Fed prints the money." @ComicDaveSmith Endless war runs on inflation. Demand sound money.
1
16
1
46
1,564